Dragi učenici, roditelji i profesori...
Osjećam dužnost i ljudsku potrebu da Vam se obratim povodom novonastale situacije, svima nepoznate i izuzetno stresne, neželjene u svakom slučaju, ali.. šta je tu je... Moramo se nositi sa nedaćama koje nam život priređuje i stoički izdržati do kraja.
Dragi moji učenici, počeo bih od vas... Kada je stigla vijest o obustavi nastave, većina vas ju je prihvatila kao „mali raspust“. Međutim, kako se situacija pogoršavala, cjelokupno stanovništvo, a najviše vi - mladi, osjetilo je na svojoj koži o kakvoj se nepogodi radi. Kao maloljetnim licima izrečena vam je i mjera zabrane kretanja i druženja. Ona vam je najteže pala, jer čovjek je društveno biće. Cjelokupne vaše aktivnosti su preko noći stale. No, po ko zna koji put ste pokazali da ste spremni suočiti se sa problemima, naravno uz pomoć vaših roditelja (ZAPAMTITE DOBRO – VAŠIH RODITELJA!) i, neizostavno, vaših profesora. Zasad se sa svim problemima nosimo zajedno, na veoma zavidan način. Na početku se desio ogroman priliv informacija i zadataka putem online nastave. „Zatrpavali“ smo vas velikim obimom gradiva, a, vjerujte, nije bilo zlonamjerno od strane vaših predavača. Cilj prosvjetnih radnika je bio da ne osjetite prekid nastave. Tada nismo znali da će problem pandemije dostići ovakav obim, postati problem svjetskih razmjera i da će potrajati. Iz mog ugla, pobjednici u ovoj pandemiji ste upravo vi! Ne samo da ste ispunili već ste i prevazišli naša očekivanja kada je u pitanju online nastava. I mi - koji smo svoje živote usmjerili ka odgoju i obrazovanju mladih, i vi - naši učenici, najsretniji bi bili da smo sad u školskim klupama, da imamo slobodu kretanja i da živimo normalnim životima. Međutim, sad je tako kako jeste i ne smijemo očajavati. Moramo biti jaki, razumni i ne smijemo posustati u nastojanju da sve prebrodimo zajedno!
Dragi učenici, želim vam mnogo strpljenja i zdravlja. Poštujte sve odluke propisane od strane nadležnih organa. OSTANITE KUĆI! Jednog dana će i ovo biti prošlo vrijeme, a mi trebamo izaći iz njega kao jači i bolji ljudi. Poslije ovoga nas čeka mnogo zajedničkih putovanja, predstava, utakmica, akcija, matura i lijepih druženja. OCJENA ZA VAS JE ČISTA DESETKA!
Cijenjeni roditelji, u ovakom vremenu Vi ste najveći heroji. Nalazite se u vrlo teškoj situaciji globalne ekonomske krize. Na vašim „plećima“ je veliki teret: egzistencija porodice, more informacija svake minute, svakodnevni stres prilikom suočavanja sa nepoznatim – život se okrenuo naopačke. Uz sve to, nalazite se u situaciji da svojoj djeci, koji su kao „tempirana bomba“ zbog svih dešavanja, morate pružiti maksimalnu podršku. Svjedoci smo da živimo u eri tehnologije u kojoj djeci moramo reducirati pristup mobitelima, računarima, internetu... A sada?! Sada su svi bez istih hendikepirani, ne mogu pratiti nastavu, obrazovati se. Shodno tome, apelujem na racionalan pristup djeci! Budite smireni i uključite se u njihov rad koliko možete. Ovo je vrijeme kad im se zajedno maksimalno moramo posvetiti. No, izdržat ćemo! Ponavljam, proći će i ovo i naši životi će jednog dana vratiti onaj pređašnji oblik. Hvala Vam u moje ime i u ime svih profesora koji se trude da ovo stresno vrijeme prođe na što bezbolniji način.
Poštovane kolege, šta reći Vama, a da nije već ispričano. Toliko želje i odricanja nisam vidio nikada! Vi ste nastavili sa redovnim nastavnim procesom! Funkcionišemo kao tim, stojimo jedni drugima na usluzi. Stojimo na usluzi našoj djeci, njihovim roditeljima, jurišamo zajedno! Preko noći smo okupili djecu na jedan drugačiji način, sada jedino izvodljiv. Preko noći smo našli nova rješenja, povinovali se novonastaloj situaciji bez stopiranja radnih obaveza! Kolektiv naše škole je zaslužio najbolju moguću ocjenu. U ovoj situaciji ste pokazali zašto ste mnogima uzori, omiljeni u školi i zajednici i zašto ste ispratili mnoge uspješne generacije. Ispratit ćete ih još mnogo, ako Bog da! Uloga prosvjetnog radnika je veoma važna uloga u društvu. Mi kreiramo mlade! Mi kreiramo budućnost ove zemlje! Mi imamo zadaću da, osim što mlade obrazujemo, naučimo ih najtežu životnu lekciju, čiji je naslov BITI ČOVJEK!
Jedno od važnih pitanja za učenike i roditelje jest: Kako biste reagirali da je nastavni proces stao? Kako biste reagirali da profesori nisu uspostavili online model nastave? Imajte na umu da su i profesori dio istog „čopora“, zvanog ljudska zajednica i da i oni imaju svoje živote, djecu, iste probleme kao i svi! Posmatrajte ih kao heroje! Oni su napravili jednu od važnih linija odbrane u datoj situaciji. Nisu napustili ono što im profesija nalaže i za šta su se opredijelili u životu – DIJETE! Naprotiv, odgovorili su svojim znanjem, napravili odličnu interakciju na relaciji profesor – učenik i djelovali profesionalno i čovječno!
Dragi učenici i roditelji, budite sretni što smo živi i zdravi i što imamo takve profesore! Budimo jedni drugima oslonac u ovim teškim vremenima. Jedni bez drugih ne možemo, ne trebamo i ne smijemo! Zajedno činimo neprobojni bedem!
Iskreno se nadam da ćemo se ubrzo vidjeti unutar školskih zidina. Tamo je naše skrovište. Tamo je najljepše i nama i djeci. Budite mi dobro i zdravo!
Srdačan pozdrav,
v. d. Samir Kučuk, prof.