Potresla nas je smrt ovog velikog čovjeka... Opraštati se od kolege, prijatelja, jednog od najboljeg iz kolektiva naše škole, nije lako. Danas se opraštamo od izuzetnog čovjeka, cijenjenog profesora, vrsnog radnika, koji je u svom poslu, sa zadovoljstvom, bezrezervno davao sebe. Zapravo, ne bismo to nazvali opraštanjem, već ispraćajem na vječni počinak. Jer... kako reče Mak Dizdar: „Ali smrt nije kraj Jer smrti zapravo i nema. I nema kraja. Smrću je samo obasjana Staza uspona od gnijezda do zvijezda.“ Naš kolega preselio je na bolji svijet... Davne 1979. godine upisano je njegovo ime u „Ljetopis“ naše škole. Tu je ostao…